Privatnog doma više nema za manje od tisuću eura, a cijena im ide i “debelo” iznad 2000, do čak 3000 eura, ovisno o lokaciji, usluzi, luksuzu koji se za taj novac dobije. Prosječna mirovina u Hrvatskoj, pritom, iznosi oko 650 eura, no prosječna najniža samo 410 eura, a prima je preko 270 tisuća umirovljenika.

Hrvatska ima oko 1,2 milijuna umirovljenika, a samo 32.500 mjesta za njih u domovima – manje od tri posto. Domova je 670, od toga su samo tri državna, deset ih je u vlasništvu grada ili županije, za njih još oko 45 su županije osnivači, obiteljskih je domova 309, a ostalo su pružatelji usluga smještaja. Gradi se osamnaest novih centara za starije, koji bi trebali primiti dvije tisuće novih korisnika, no pitanje je hoće li novi kapaciteti smanjiti cijene.

– Razumjela bih poskupljenje od deset posto, ali dizati cijene za 300, 400 pa i više eura mjesečno, što se događa po nekim domovima, ne drži vodu. Nisu im troškovi toliko porasli – ogorčena je gospođa Ćorluka.

“Kad krene jedan, poskupjet će svi”

– Ja sam svoj dom zatvorila prije dvije godine, i imala korisnike koji su kod mene bili i sedam godina, a da im cijena nije rasla. Kad sam zatvorila, cijena je bila 600 eura, danas nema doma ispod tisuću, navodi. Misle li se država i jedinice lokalne odnosno regionalne samouprave bogatiti na starijima, to je strašno – zaključuje gospođa Kata, koja i sama planira otići živjeti u dom.

Poskupljenjima je ogorčen i Branko Matun, umirovljenik i predsjednik Matice umirovljenika grada Zagreba. Domovi u vlasništvu grada nisu poskupjeli duže vrijeme, no kako on kaže, ne znači da neće.

– Kad s poskupljenjem krenu neki, samo je pitanje dana kad će poskupjeti i ostali, uključujući Zagreb. Na ove mirovine je trošak doma već sad prevelik, a kamoli uz poskupljenja. Mnogim umirovljenicima oko troška doma pomažu djeca, unuci, nećaci, i njima će poskupljenja biti velik udarac, a gdje su tek umirovljenici kojima nema tko pomagati – upozorava Matun.

– Nitko ne misli na umirovljenike, ljude koji su dali svoj doprinos i gradu u kojem žive, i državi, a sad ne mogu biti zbrinuti i mirni u starosti – zaključuje Matun.

U sisačkom domu cijena jednokrevetne sobe za pokretne korisnike raste s 370 na 500 eura, a u slučaju višeg stupnja usluge sa 610, na skoro tisuću eura. Više cijene su već na snazi od 1. listopada za nove korisnike, dok će ih postojeći plaćati od 1. siječnja iduće godine. U Petrinji cijena sobe s balkonom raste s 350 na 550 eura. Županija poručuje da će s prosječnih 350 eura mjesečno i dalje subvencionirati cijenu u Sisku, a s 380 eura u Petrinji. Obećaju da nitko neće završiti na ulici – onima s niskim mirovinama, bez alternativnog rješenja, pomoć bi trebala stići od države.

Neke županije razmatraju poskupljenja, pravdajući se rastom troška plaća, poskupljenjem energenata i hrane. Zahtjeve za poskupljenje svojoj su županiji poslali domovi Osijek, Beli Manastir i Đakovo. Zadnje je poskupljenje u Osječko-baranjskoj bilo lani, do najviše 25 posto. Najveći, Dom za starije i nemoćne Osijek, jednokrevetnu sobu bez vlastite kupaonice naplaćuje, primjerice, 420 eura, s kupaonicom četrdeset eura više. Imaju 350 korisnika.

Cijene u domovima u vlasništvu grada kreću se od 250, do najviše 995 eura za korisnike kojima je zbog bolesti potrebna najveća skrb. U domu Centar, primjerice, mjesto u dvokrevetnoj sobi stoji 262 eura, u Klaićevoj 378 u dvokrevetnoj, do 627 u jednokrevetnoj za treći stupanj usluge.

Dižu cijene zbog povećanja plaća

Primorsko-goranska županija također zadnje dvije godine nije mijenjala cijene, kreću se između 500 i 750 eura no moguća su poskupljenja. Dom za starije Čakovec čiji je osnivač Međimurska županija je s prvim danom kolovoza cijene digao 20 posto pa je najniža sad oko 580, a najviša tisuću eura. U domovima Splitsko-dalmatinske županije cijene se kreću od 470 do 846 eura, cijena im je porasla lani u ovo doba, od deset do 40 posto, odnosno dvjestotinjak eura mjesečno. Na Korčuli, primjerice, jednokrevetna soba u županijskom domu košta 605 eura, dvokrevetna 576, a trokrevetna 480.

Dom za starije i nemoćne Sveti Antun u vlasništvu Karlovačke županije je s prvim danom ove godine poskupio 38 posto, i u njemu je najjeftinija dvokrevetna soba, 610 eura mjesečno, a najskuplji je smještaj u stacionaru s dvokrevetnom sobom s vlastitom kupaonicom, 740 eura.

U jednom od samo tri državna doma u Hrvatskoj, u Oklaju, cijena smještaja za funkcionalno neovisne umirovljenike iznosi 370 eura. Najviša cijena u državnim domovima je 460 eura.

Prema Eurostatovim podacima za cijelu EU, od kolovoza prošle, do kolovoza ove godine domovi za starije u Hrvatskoj poskupjeli su u prosjeku 11,4 posto, što nas svrstava u države s najvišim poskupljenjem u toj kategoriji. U istom su razdoblju slovenski domovi, primjerice, poskupjeli manje od dva posto, a na razini cijele EU nešto manje od šest posto.

Problem svih domova, u cijeloj EU, manjak je radne snage pa se postojeću nastoji zadržati pristojnijim plaćama, što povećava trošak poslovanja.

– Još nismo poskupjeli, ali ćemo krajem godine morati. Cijena nam se sad kreće između tisuću i 1400 eura, no tih će 1400 ubuduće morati biti minimum, do najviše cijene od 1600 – najavljuje Domagoj Sušanj, vlasnik obiteljskog doma za dvadeset korisnika u Rijeci, ujedno predsjednik Udruge obiteljskih domova i drugih pružatelja socijalne usluge smještaja. Najveći razlog poskupljenju jest, kaže, rast plaća zaposlenih.

– Do unatrag godinu dana plaće smo digli sto posto, prije pandemije su se kretale oko 700, 800 eura, sad su od 1400 do 1600, ovisno o radnome mjestu. Ljudi nam ne nedostaje jer smo na vrijeme reagirali s povišicama, u protivnom bi otišli, tržište je danas takvo, da svaki zaposlenik može birati gdje će – kaže Sušanj. Dodaje kako su neki obiteljski domovi cijene digli i sa 1500 na 1800 eura. Na pitanje uzima li strane radnike, kojih je kao njegovatelja u domovima sve više, odgovara da ne može primiti stranca koji ne govori hrvatski.

“Nema privatnih ispod 1400 eura”

– Imamo dvadeset korisnika, što znači jednu dežurnu zaposlenicu noću. To nipošto ne može biti osoba koja ne govori jezik – ističe Sušanj.

– Stalno se poručuje da su privatni domovi i dvostruko skuplji od javnih, što nije točno, jer im je ukupna cijena jednaka, svi imamo iste troškove, no javni su domovi subvencionirani. Jedina pomoć države koju mi imamo jest subvencija za struju, 1300 eura godišnje. Da nas podupiru županije i država, i mi bi imali niže cijene – zaključuje Sušanj. U Rijeci privatni domovi, dodaje, koštaju od 1400 eura naviše.

Vlasnik obiteljskog doma u Strmcu Samoborskom u Zagrebačkoj županiji, Robert Čulo, kaže da su također zbog rasta troška rada cijenu za korisnike bili prisiljeni dići na 1200 eura.

– Da biste zadržali domaćeg radnika, plaća mora biti od 1300 do 1500 eura. Strane radnike ne želim zaposliti zbog nepoznavanja jezika. Moj korisnik od 105 godina ne može sad učiti engleski… – kaže Čulo. NIje mu jasno, dodaje, tko je dozvolio da ljudi koji ne znaju hrvatski rade u domovima s korisnicima, koji u pravilu ne govore engleski.

– Tako se mogu dogoditi velike, pogubne greške – napominje Čulo.

Procjenjuje se kako u svim domovima u Hrvatskoj nedostaje oko dvije tisuće medicinskih sestara, njegovateljica, fizioterapeuta… U mnogim domovima rade filipinske medicinske sestre, ali kao njegovateljice, jer za posao sestre moraju položiti dodatni ispit na hrvatskom, što im je problem. One same kažu da drugdje gdje su radile, primjerice u arapskim zemljama, ali i u EU, traže polaganje stručnog ispita na engleskom.

Kako su ovih dana upozorili iz Hrvatske udruge poslodavaca, do 2070. godine će se broj stanovnika Europe smanjiti za čak 22 posto, a životni će vijek porasti za više od šest godina. Drugim riječima, sve smo stariji, i sve nas je manje, pitanje je tko će o starima brinuti, gdje i kako.

I uz subvencije, domovi su postali preskupi za korisnike. Ako je prosječna mirovina oko 650 eura, a tisuće umirovljenika žive i s puno manje, dom si ne mogu priuštiti. Djeca nisu uvijek spremna, ili ne mogu pokriti razliku do pune cijene.