Sve ove godine i odrastanje bili su jako teški bez oca, govori za 24sata vidno uzbuđeni Ali Khechen (40), opisujući trenutak u kojem je, nakon 40 godina, napokon ugledao oca Yussefa (70). Hrvatski Crveni križ objavio je kako je njihov Nacionalni ured Službe traženja uspio spojiti oca i sina, koji su razdvojeni uslijed ratnih zbivanja u Libanonu i kasnije u Hrvatskoj.

Yussef je kao mladi student boravio u Hrvatskoj, no nakon završetka studija vratio se u rodni Libanon, zemlju koju je ubrzo zahvatio oružani sukob. Njegov sin Ali ostao je u Hrvatskoj, sa svojom majkom. Ubrzo je počeo Domovinski rat i tu se gube svi kontakti Alijeve majke i Yussefa.

Unatoč godinama pokušaja, Yussef nikad nije uspio samostalno doći do informacija o sinu. Nije gubio nadu, dolazio je u Hrvatsku kako bi uspio naći sina, ali promjena adrese i protok vremena ponovno su mu zatvorili sva vrata.

Kako navodi Crveni križ, upravo je tad, kad je otac boravio u Hrvatskoj, pokrenut službeni zahtjev za traženje. Nakon što su djelatnici Crvenog križa otvorili potragu, stigla je vijest koju je otac čekao gotovo četiri desetljeća – Gradsko društvo Crvenog križa Klanjec potvrdilo je da je njegov sin pronađen i da želi stupiti u kontakt. Već sljedećeg dana Yussef je doputovao u Hrvatsku, gdje je konačno zagrlio sina kojeg je posljednji put vidio dok je bio beba.

– Ja sam bio mala beba kad sam ga vidio, dosad sam ga znao samo po slikama, znao sam ja cijelo ovo vrijeme da imam oca, majka mi je govorila o njemu – govori Ali.

Trenutak susreta bio je, kaže, kao susret dva prijatelja.

– Imao sam osjećaj kao da su se dva prijatelja nakon dugo godina vidjeli. Kad sam ga vidio, zagrlio sam ga i rekao sam mu: ‘Drago mi je što sam te upoznao’. Nije bilo grljenje, plakanje, ništa pretjerano emotivno, ali jednostavno kao da sam vidio starog prijatelja. Vidi se da on voli mene i ja volim njega, nekako je to meni najbitnije od svega – govori nam dok mu se u glasu čuje sreća.

Ipak, najemotivniji trenutak nije bio prvi susret s ocem, nego onaj kad je putem videopoziva upoznao sestru.

– Uvijek sam maštao o tome da imam mlađu sestru. Kad sam se s njom čuo, ona je zaplakala. Jedva čekam doći u Libanon da nju vidim i zagrlim. Okej što sam našao oca, ali sestra mi je najljepši osjećaj ikad – priznaje nam Ali.

Njegov otac Hrvatsku je napustio kad je Ali imao tek godinu dana.

– Znao sam da je u Libanonu rat. Kad sam imao 12 godina, došao je neki prijatelj od tate i tražio moju sliku, mama se bojala dati. Tad sam znao da je živ – prisjeća se Ali.

Prije nekog vremena Yussef je ponovno došao u Hrvatsku, u Kumrovec, gdje je Ali živio s majkom.

– Došao je tamo sa sadašnjom ženom, tražio me, ali gdje god je pogledao ili pitao nigdje traga. Kako je išao po Kumrovcu, jedna moja profesorica je shvatila da su izgubljeni pa ga je pitala je li on moj otac. Prepoznala ga je, kaže da smo jako slični. Valjda je po faci shvatila. Tako je došao do prvog traga – kaže Ali.

Otac je potražio i pomoć policije, no zbog zakonskih ograničenja, kaže nam Ali, nisu mu mogli dati podatke. Nakon toga se okrenuo Crvenom križu i tu su se, nakon desetljeća bezuspješnih pokušaja, napokon spojili.

– U roku od 17 dana su me našli. Sad kad smo se vidjeli, čitamo se kao da se znamo cijeli život – kaže Ali kroz smiješak.

Kaže kako ne zamjera ocu ništa i nema potrebu analizirati prošlost.

– Nemam ga želju pitati gdje je bio svih ovih godina. Vratio se u svoju zemlju i podigao novu obitelj, ali vjerujem da sam mu ja bio non-stop u mislima. Rekao sam sebi on je moj otac, ja njegov sin, ako me hoće naći, naći će me. Nisam htio forsirati, da se ne dogodi da me ne želi vidjeti, pa da budem još više razočaran – objašnjava nam Ali.

Sretan je što sad ima jednu veliku obitelj.

– Ako sam ja trebao biti to dijete koje će podnijeti žrtvu, sad kad vidim i upoznajem ostatak obitelji, vrijedilo je. Te teške trenutke ne bih nikome poželio, ali kad vidim rezultat, nije mi krivo. Opet smo spojeni i to je najvažnije – govori Ali.

Ipak, s posebnom dozom sreće govori o sestri.

– Sa sestrom sam stupio u kontakt točno na svoj 30. rođendan. Ona je ispunila cijelo moje srce. Kad dođem gore, prvo želim vidjeti sestru – ponovio je Ali.

Veseli se i novoj obitelji koju je dobio u Libanonu.

– Moj polubrat s mamine strane izgubio je oca pa mi je rekao: ‘Vidiš kakva je sudbina, ja izgubim oca, a ti ga nađeš’. Ja sam mu rekao: ‘Ova nova moja obitelj, to su i tvoja braća i sestre’. Koliko sam sretan, to ne mogu opisati. To može znati jedino moja sestra – zaključuje Ali sa smiješkom.

Crveni križ je u svojoj emotivnoj objavi rekao kako su svjedočili dojmljivom susretu i ponovnom povezivanju oca i sina, koji su s velikom radošću dočekali priliku za novi početak, obojica izuzetno sretni što mogu nastaviti graditi odnos.

Inače, Služba traženja jedna je od najstarijih djelatnosti Hrvatskog Crvenog križa. Aktivnosti Službe traženja provode se od 1878., otkad djeluje i Crveni križ na ovim prostorima. Služba traženja ili aktivnosti na obnavljanju obiteljskih veza predstavlja opći pojam koji obuhvaća niz radnji čiji je cilj sprečavanje razdvajanja i nestanka osoba, održavanje kontakata između članova obitelji i rasvjetljavanje sudbine osoba koje se vode kao nestale.