Branka Bakšić Mitić: Popravak krova i zida nije obnova. Ljudi su već očajni, bez vjere i nade

Dogradonačelnica Gline i humanitarka Branka Bakšić Mitić godinu dana na Banovini pomaže ljudima koji su u razornom potresu izgubili svoje domove. Dok država tapka, ona je u suradnji s dobrim ljudima i njihovim donacijama za dio obitelj osigurala topli dom, no mnogo ih je još u kontejnerima.

POGLEDAJTE VIDEO

Ljudi su, kaže, očajni, razočarani, a što je najžalosnije, izgubili su više svaku nadu. Premijeru Andreju Plenkoviću u novoj godini poručila je da ne zaboravi svoj narod i ne dopusti da još jednu zimu dočekaju u kontejnerima. Strahuje da će ako se obnova uskoro ne pokrene, to područje ostati pusto i da će zarasti.

Godina dana prošla je od potresa na Banovini. Ministar Horvat kaže obnova je krenula. Kako vi na to gledate?

Na primjeru Gline mogu potvrditi da država nije sagradila ni jednu kuću. Vladajući pod obnovom misle popravak krova, dimnjaka i zabatnih zidova. U isto vrijeme dobri ljudi su osigurali gradnju drvenih kuća, kupili su montažne kuće. Pomaže se novčano i obiteljima koje same žele popraviti svoju kuću jer ne mogu čekati državu.

Što kažu ljudi na tempo obnove? Vladajući se hvale da je nekonstrukcijski obnovljeno 1100 obiteljskih kuća i da se 6000 stradalih vratilo u domove.

Ljudi su očajni, ali i ja s njima jer ne vide da je nešto pokrenuto. Svaki dan slušam njihove probleme. Zahvaljujući privatnim donatorima, mi smo ipak nešto napravili. Ministar Horvat rekao je da nije sagrađeno 50, nego 25 drvenih kuća, no njima je rok trajanja 25 godina. Nažalost, mnogi će u njima dočekati i zadnje dane života, jer tempo kojim je obnova krenula, neće je uskoro ni biti.

Političari su bili na Banovini na godišnjicu potresa i stigli su samo s obećanjima. Što kažete na to?

Da sam u Vladi, ja ne bih došla na dan potresa među ljude na Baniji jer se ne bih imala čime pohvaliti. Iako vladajući pričaju o obnovi dimnjaka, nažalost, ni oni nisu svi obnovljeni. Primjerice, stambena zgrada u centru Gline ima žutu naljepnicu i u njoj ljudi žive, a ne mogu se grijati jer dimnjaci nisu obnovljeni. Vlasništvo stanova je 90 posto državno. Ljudi me svakoga dana vuku za rukav, ali ja sam tu nemoćna.

Svaki dan ste na terenu među ljudima, kakva su njihova razmišljanja?

Ljudi su izgubili vjeru, povjerenje, a nažalost i nadu. Iako imamo novac za obnovu, u godinu dana nismo bili sposobni pokrenuti obnovu. Zašto ljudima koji sami žele obnoviti svoje kuće nakon procjene štete ne daju novac za to. Imam slučaj gdje smo šesteročlanoj obitelji donacijom od 100.000 kuna pomogli da sami obnove kuću sa žutom naljepnicom, jer oni jednostavno nisu mogli biti u kontejneru. Ako nismo kao država sposobno obnoviti domove ljudima, onda smo im trebali dati mogućnost da oni koji hoće to sami odrade.

Rekli ste da privatni donatori obnavljaju za razliku od države koja tapka na mjestu. Što nam to govori o sustavu?

Privatne inicijative bi trebale biti nadogradnja sustavu kojim upravlja država, a dobri ljudi su trenutačno sagradili i obnovili više kuća nego država. U tom procesu obnove svi su zakazali – od lokalne vlasti do vrha države. Godinu dana od potresa postoje ljudi kojima kontejneri nisu spojeni na vodu i odvodnju, koji su u uredskim kontejnerima bez sanitarnog čvora. U 21. stoljeću, kad je tehnologija gradnje napredovala.

Tko je tu najviše zakazao?

Krivi su svi, ministarstva i Vlada. Nismo se uspjeli brzo organizirati da kažemo kakve će tipske kuće raditi. Sjetimo se 1963. godine, kada je Skoplje bilo kompletno uništeno, a taj se grad sagradio za godinu dana. A sad je tehnologija gradne značajnije napredovala. To znači da nešto ne štima ili nema volje da se bilo što pomakne s mrtve točke.

Prema vašoj procjeni, koliko bi mogla trajati?

Potpredsjednik Vlade Milošević rekao je da će obnova početi 1. studenog prošle godine. To je nekako ulilo nadu ljudima, ali to je prošlo i ništa se nije desilo. Rekli su da će obnova početi 1. ožujka, jer se zbog zimskih uvjeta ne može početi s gradnjom. Ljudi moji, pa pogledajte gradilišta. Tko hoće raditi, taj gradi. Zima ne sprečava da se rade temelji i sve. S druge strane, ništa nije napravljeno da se donacije oslobode poreza, a od tog novca mogla se još jednoj obitelji osigurati kuća. Ljudima koji žele donirati treba se omogućiti da taj sav novac dođe onima kojima treba.

Strahujete li da će se ako se nešto ubrzo ne pomakne s mrtve točke ljudi s Banovine iseliti?

Nakon potresa s Banije je otišlo puno ljudi. To je sve što se ovdje događa posljednjih godinu dana. Boli me kad vidim rodni grad i okolna mjesta koja su pusta. Ljudi ovdje ima sve manje i ako se uskoro nešto ne promijeni i ljudi ne osjete da se ovdje nešto radi, bojim se da će uskoro sve biti pusto i zaraslo. Ovi ljudi već drugi put rade svoje domove, no problem je što je populacija sve starija. Tu je većinom staračko stanovništvo. Država je već trebala mladim obiteljima napraviti kuću da ostanu kako ovaj kraj ne bi ostao pust. Kome je u interesu da se svi odavde isele. Ne znam je li ovo područje možda predviđeno za lovišta pa ih nije briga za Baniju.

Vjerujete li u obećanja da će obnova uskoro krenuti?

Iskreno, izgubila sam nadu.

Što najčešće vidite i čujete od ljudi? Koji su problemi?

Zovu me svakoga dana s raznim problemima, od toga da im se smrzava voda, kontejneri prokišnjavaju iako su popravljani. Problema je puno. Ljudi na minusima moraju izlaziti na WC. Ne brine se uopće o ljudima. Mislim da bi svakom političaru trebali na prvome mjestu biti ljudi. Trebamo vidjeti kako živi mali čovjek. Stavila bih tri kontejnera na Markov trg da oni sa svojim obiteljima provedu godinu dana u njima. Tad bi vidjeli kako bi obnova brzo krenula.

Dali ste sebe i svoje vrijeme za ljude Banovine. Jeste li ikad pomislili da vam je dosta i da želite odustati?

Možda sam umorna, možda želim odustati, ali ne mogu odustati kad vidim te ljude i kako žive. I dalje mi se javljaju privatni donatori. Usmjeravam ih na potrebite te im pokušavamo olakšati život i njihove muke. Samo da me posluži zdravlje, radit ću za njih sve dok i posljednji čovjek ne bude imao svoj čvrsti i suhi krov nad glavom. Dajem im neku nadu da ćemo ipak nešto napraviti, ako ne s državom, onda s dobrim ljudima, kojima mogu reći samo jedno veliko hvala za sve što su do sada učinili i čine.

Koja je vaša poruka nadležnima, posebno za 2022. godinu?

Poručila bih premijeru da ne zaboravi svoj narod i ne dopusti da još jednu zimu dočekaju u kontejneru. Neka se svi prime posla. Prva ću se zahvaliti Vladi kad se počne nešto konkretno raditi. Mene ne interesira stranačka ili bilo koja druga pripadnost. Jedino me interesira kako da izvučemo ovaj narod te da im što prije pomognemo i sagradimo kuće. To je moj cilj i na tome ću raditi. 

 

 

Source link

Vaša iskustva i mišljenje ...