Otkazivanje Bajagina koncerta u Sisku još je jednom pokazalo pravi karakter hrvatske desnice. Ona je kukavička i licemjerna. Naime, iako je službeno objašnjenje novih (desnih) gradskih vlasti glasilo da nema novca za koncert, ubrzo je ta informacija demantirana, i to konkretnim brojkama. Osim toga, zar netko tko počne voditi grad, koji je navodno u financijskim problemima, kao prvi potez odluči povisiti vlastitu plaću? A onda i taj potez opravda izjavom da je prethodna gradonačelnica imala veću plaću od njega. Što se onda ponovno pokaže netočnom informacijom. Dakle, službena objašnjenja će se ustvari pokazati kukavičkim izgovorom za nažalost prave razloge. Odnosno, neslužbeno se priča da je razlog otkazivanja koncerta prije svega nacionalna pripadnost pjevača. Navodno su se “neki” bunili što će za Dan grada nastupiti pjevač iz Srbije. Samo digresija, za Dan grada je početkom 1990-ih izabran datum smrti (4. 6. 309.) biskupa Kvirina koji, uzgred budi rečeno, s Hrvatskom i Hrvatima nema nikakve veze. Za razliku od Momčila Bajagića Bajage koji se rodio u Hrvatskoj i hrvatski je državljanin. Samo što je očito, i dalje, državljanin krive etničke pripadnosti. Sve što sam naveo je jedan u nizu primjera kukavičkog ponašanja.

Umjesto da glasno i jasno kažu istinu, desničari izmišljaju objašnjenja u koja nitko ne vjeruje. Naravno, zato što se ipak boje posljedica. Kao i u slučaju toleriranja ustaškog pozdrava “Za dom spremni”, koji onda postane stari hrvatski pozdrav ili podsjetnik na HOS i 1991., a nikako na ustaše i 1941. I kao što svi oni koji Facebook i Instagram profile kite hrvatskim grbovima s prvim bijelim poljem misle prvenstveno na Zrinskog, Frankopana i bana Jelačića, a ni u ludilu na Juru, Bobana i Maksa Luburića.

I tako dolazimo do ključnog problema. Po svemu sudeći, glavna karakteristika hrvatske desnice je i dalje antisrpstvo (uz anti antifašizam). Nije Hrvatska uspjela izgraditi modernu demokršćansku antifašističku desnicu kao što je npr. Konzervativna stranka u Velikoj Britaniji ili Kršćansko-demokratska unija (CDU) u Njemačkoj.

U brojnim aspektima hrvatski desničari se, posebno kad su u pitanju odluke iz područja ekonomije, ponašaju ljevije od hrvatskih ljevičara kad su ovi bili na vlasti. Ono čime se desnica u Hrvata najviše razlikuje od ljevice uglavnom je odnos prema prošlosti i Srbima. Iako je Domovinski rat završio prije trideset godina, na Srbe se i dalje gleda s nepovjerenjem i kao na jedine krivce za sve loše što se Hrvatskoj događalo 1990-ih. I naravno da bi ponekad dobro došlo više samokritike iz srpskih redova kad su u pitanju spomenuti događaji, ali se Hrvati, i to prije svega desničari, stvarno ne mogu pohvaliti samokritikom kad su u pitanju “naši” zločini (i zločinci), kao i pljačka hrvatskog društva koja je temeljito provedena, opet od strane “naših”. A zašto su hrvatski desničari, pritom najviše mislim na HDZ, licemjerni u cijeloj ovoj priči. Zato što ja doista ne mislim da su ključni ljudi u toj stranci, uključujući i samoga predsjednika stranke, nacionalisti i mrzitelji Srba. Ali toleriraju nacionalizam jer od toga imaju koristi.

Naime, umjesto da utječu na svoje biračko tijelo, a time i cijelo hrvatsko društvo, iskreno promičući ravnopravnost svih građana, oni toleriraju govor mržnje, a ponekad kao npr. u slučaju Siska taj isti govor pretaču i u djela. Uostalom, nije li to isto radio i Franjo Tuđman 1990-ih s toleriranjem povijesnog revizionizma i normaliziranjem ustaštva kao jednog od oblika hrvatskog patriotizma.

Kao bivši komunist, partizan i general JNA, unatoč svim kasnijim transformacijama, on sigurno nikad nije postao proustaški orijentiran. Ali je toleriranjem proustaških pojava i ličnosti pridonio odnosu koji danas gotovo pa dominira hrvatskim društvom. A koji je pogrešan i štetan, baš zato što nije jasan i nedvosmislen. Na kraju, u konkretnom, sisačkom, slučaju posebno boli činjenica što je žrtvom nekulture, primitivizma i nacionalizma postao čovjek koji je cijeli svoj život posvetio slavljenju ljubavi i mira, a kritici mržnje i ratova. I zato mjesto u koje takav čovjek nije dobrodošao ima puno više problema od otkazivanja jednog koncerta.