Opasni korov se širi Hrvatskom: Sadrži otrov koji uništava druge biljke i može naštetiti ljudima



Pajasen je vrlo otporna biljka koja se brzo širi i ‘gazi’ gotovo sve pred sobom, a najveći problem je što uništava bioraznolikost domaćih biljaka koje u našim krajevima rastu od pamtivijeka. Može narasti do 20 metara, ima izuzetno jako korijenje pa može predstavljati problem i temeljima građevina kojima se približi. Kukci je ne napadaju, a ni stoci nije zanimljiva. Vrlo je otporna na razne vremenske uvjete pa zapravo nema prirodnih neprijatelja koji bi je uništavali i tako kontrolirali njezino širenje.

POGLEDAJTE VIDEO – biljni terariji:

U Nacionalnom parku Krka su nam pojasnili o kakvom drvetu se tu zapravo radi i kako se našlo u našim krajevima. Kažu da je pajasen – Ailanthus altissima (Mill) Swingle – listopadno drvo podrijetlom iz sušnih i toplih predjela Kine, a u Europu je doneseno u 18. stoljeću kao ukrasna biljka koja može biti korisna, no omjer koristi i štete koju radi je čini nepoželjnom u okolišu.

– Invazivne strane vrste jedna su od glavnih prijetnji bioraznolikosti. Dosad je u Hrvatskoj zabilježeno oko devetsto stranih vrsta, a dio njih je invazivan. Na popisu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji trenutno se nalazi šezdeset šest vrsta, od kojih su u Hrvatskoj zabilježene dvadeset tri, a pajasen ili ‘rajsko drvo’ jedna je od njih – rekla nam je mr. Katia Župan, rukovoditeljica Odsjeka za odnose s javnošću u Javnoj ustanovi Nacionalni park Krka.

 – Karakterizira ga izuzetno brzi rast, prilagodljivost na različite ekološke uvjete i visoka sposobnost razmnožavanja i širenja. Pajasen istiskuje zavičajnu vegetaciju i smanjuje bioraznolikost, štetnik je u poljoprivredi, izaziva alergiju kod ljudi te uništava kulturnu baštinu i druge građevine svojim izuzetno jakim korijenovim sustavom. Vrsta se nalazi i na popisu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Europskoj uniji. U Hrvatskoj je pajasen široko rasprostranjen, a najčešće u urbanim zonama i uz prometnice – dodala je.

I u Nacionalnom parku Brijuni imaju problema

– Površine na kojima se pajasen pojavio su relativno rano otkrivene i brzo se krenulo s mehaničkim uklanjanjem. Uklanjanje herbicidima nije bila opcija, kako se ne bi nehotice utjecalo i na okolne autohtone biljne vrste. Budući da su biljke bile mlade i još ih se moglo ukloniti s čitavim korijenom, upornošću se lokacija stavila pod kontrolu. Tijekom tri godine, primijetili smo da se na spomenutoj lokaciji broj novih mladica smanjio, a na nekim dijelovima pajasen je čak i potpuno nestao. Mjere reguliranja širenja ove biljne vrste u NP Brijuni se provede već godinama i nadamo se da će i dalje biti uspješne – rekla nam je Petra Lukež, glasnogovornica Nacionalnog parka Brijuni.

I ona nam je ponovila kako je pajasen jedna od najinvazivnijih biljnih vrsta u Europi i priznala kako strahuje da postoji opravdan razlog za strah od njezinog širenja.

– U Hrvatskoj je već široko rasprostranjen, a zbog svoje sposobnosti da u kratkom vremenu zauzme velike površine, postoji opravdana bojazan da će problem pajasena biti još i veći. Prije svega, poput svih drugih invazivnih vrsta, negativno utječe na biološku raznolikost. Kad se pojavi na nekom području, pajasen se prilično agresivno širi i zauzima prostor vrstama koje su tu rasle. Raste jako brzo s velikim brojem mladica – pojasnila je.

Naglasila je kako mladice mogu procvasti već kad su stare 6 tjedana. Također, jedno stablo pajasena godišnje proizvede više od 300.000 sjemenki.

– Osim toga, u kori i lišću sadrži otrov ailanton, koji sprječava rast okolnih biljaka. Taj otrov može i kod ljudi izazvati alergijske reakcije. Problem reguliranja površina obraslih pajasenom pojavljuje se iz razloga što ga se ne može ukloniti uobičajenom košnjom ili piljenjem. Naime, osim brojnim sjemenkama, pajasen se razmnožava i nespolno, a to znači da se iz korijena upravo uklonjenog stabla razvije nova mlada jedinka, odnosno ne jedna nego deseci njih – dodala je.

– Iako je iskoristiv, jer se kora upotrebljava u medicini kao sredstvo protiv dizenterije, a smola iz kore za proizvodnju boja i lakova ili čak kao građevinsko drvo, pajasen posjeduje neka svojstva koja ga čine iznimno agresivnom i prilagodljivom vrstom, jednom od najinvazivnijih vrsta stabala na svijetu koja je danas naturalizirana na svim naseljenim kontinentima. Pajasen izlučuje spoj ailanton koji alelopatski djeluje na druge biljke, a rast drugih biljaka potiskuje i vegetativnim razmnožavanjem, stvaranjem gustih sklopova. Kukci ga ne napadaju, a stoka ga gotovo ne oštećuje – kažu u Nacionalnom parku Krka.

– Znanstvenici ističu mogućnost rasta pajasena na svim tipovima tla i u svim kvalitetama zraka. Pored generativnog, jedna od karakteristika je i izraženo vegetativno razmnožavanje koje predstavlja veliki problem u suzbijanju. Vrsta je heliofilna i izrazito otporna na visoke temperature, posolicu i dugotrajne suše, a ne trpi samo višak vode i duboku sjenu. Vegetativno razmnožavanje vrlo je efikasno tjeranjem dugih podzemnih podanaka iz čijih pupova izbijaju nadzemne stabljike i na udaljenostima većim od 20 m od matične biljke – dodali su.

Vjeruju kako  se ova biljka počela širiti Nacionalnim parkom Krka nakon što je unesena u naselja koja se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini.

– Može se naći uz rubove obradivih površina i prometnice, a zabrinjavajuće je što zalazi i u prirodnu vegetaciju gdje potiskuje domaće vrste. Upravo su Roški slap i Skradinski buk najviše zahvaćeni invazivnim širenjem pajasena – napominju.

Postoje različite metode kojima se pokušava ukloniti ova invazivna biljku – mehanička, kemijska, biološka i fizikalna, ali prakticiraju jedino mehaničko uklanjanje, čupanje rukama, rezanje, trganje… jer se radi o zaštićenom području i vrlo osjetljivom ekosustavu. Međutim, kako oni jedno drvo odrežu, vrlo brzo se na tom mjestu pojave deseci novih izdanaka.

– Mehaničko uklanjanje je dugotrajan posao jer je metodu potrebno ponavljati svakim novim ponikom dok se korijen ne iscrpi i potpuno ne zaustavi regeneracija, a monitoring je potrebno provoditi i nakon prestanka rasta pajasena na očišćenim površinama zbog mogućnosti njegovog obnavljanja – napominju.

Mr. Katia Župan nam je odgovorila na još nekoliko pitanja kako bi dobili jasniju sliku o veličini ovog problema u našoj zemlji, ali i u ostatku svijeta:

Koliko velik problem je pajasen u našoj zemlji?

Pod vodstvom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja osmišljen i pripremljen projekt koji je, od preko četiristo projekata iz cijele Europske unije prijavljenih na LIFE poziv 2019., ušao, kroz neovisnu recenziju i ocjenjivanje, među 10 posto onih kojima je odobreno financiranje. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja potpisalo je ugovor s Europskom komisijom za projekt ‘LIFE CONTRA Ailanthus’, kojim se planira uspostavljanje kontrole nad invazivnim stablom pajasenom. Ukupna vrijednost projekta je 19,4 milijuna kuna, od čega 60 posto sufinancira Europska Unija.

Glavni očekivani rezultati projekta ‘LIFE CONTRA Ailanthus’ jesu poboljšanje statusa očuvanja Natura 2000 stanišnih tipova, očuvanje kulturne baštine, sprječavanje daljnjeg širenja invazivne strane vrste i razvoj nacionalnog protokola. Projektom je planirano uspostavljanje kontrole nad invazivnim stablom pajasenom u mediteranskoj regiji Hrvatske: u dvama područjima ekološke mreže Republike Hrvatske (HR2000918 Šire područje NP ‘Krka’ i HR2001364 JI dio Pelješca) i u gradovima s povijesnom jezgrom (Stonu, Malom Stonu i Dubrovniku). Osim JU ‘NP Krka’, partneri na projektu su Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije i Vrtlar d.o.o. iz Dubrovnika.

Kako se u Nacionalnom parku Krka borite s tim?

Pajasen je problem i na području Nacionalnog parka ‘Krka’, čiji su temeljni fenomen sedrene barijere. Zbog dosadašnjeg iskustva s uklanjanjem pajasena na pokusnim plohama, Javna ustanova ‘Nacionalni park Krka’ nastavlja s njegovim uklanjanjem i kroz ovaj projekt. Cilj je pronaći najefikasniju metodu njegova uklanjanja i dugoročnim upravljanjem i monitoringom postići kontrolu nad tom vrstom. 

S ciljem dugoročnog i održivog upravljanja sedrenim barijerama na Skradinskom buku, Javna ustanova ‘Nacionalni park Krka’ već je 2017. godine počela provoditi interdisciplinarni znanstveni projekt ‘Upravljanje i održavanje makrovegetacije na Skradinskom buku – izrada multikriterijskog modela održivog upravljanja’. Na Skradinskom buku je tada izabrana testna ploha površine 8000 m², na kojoj su izvršena snimanja i inventarizacija vegetacije, nakon čega je počelo uklanjanje pajasena. Nakon uklanjanja pajasena aktivirali su se stari tokovi, na kojima se nastavio pratiti prirast sedre, dinamika formiranja novih biljnih i životinjskih zajednica potrebnih za rast iste i fizikalno-kemijski parametri vode.

Kakve su prognoze?

Podaci koji su već dobiveni govore o važnosti dugoročnog održivog upravljanja makrovegetacijom. Ovaj projekt uključuje veliki broj znanstvenika iz različitih područja koji je već rezultirao i rezultirat će brojnim stručnim radovima. Rezultat projekta bit će i donošenje protokola uklanjanja pajasena primjenom najučinkovitije metode koji će biti usvojen na nacionalnoj razini i primjenjivati se za sve koji žele uklanjati invazivnu vrstu pajasen.

 

 



Source link

Vaša iskustva i mišljenje ...