Poginuo na ukletoj cesti: Prije 30-ak godina na istoj magistrali život je izgubilo 14 učenika

Tragovi kočenja, razbacani dijelovi automobila i kamiona, uništena zaštitna ograda… Mjesto nesreće na zagorskoj magistrali kraj Pojatnog danas ujutro izgledalo je stravično. Frontalni sudar osobnog automobila i kamiona završio je tragično. Čovjek iz automobila ispao je iz vozila i na mjestu poginuo.

Iako je Hitna pomoć došla u rekordnom vremenu, nesretnom čovjeku nije bilo pomoći. Točan uzrok prometne na maglom okovanoj dionici jedne od najgorih prometnica u Hrvatskoj znat će se nakon policijskog očevida.

Poginule tri sestre

Samo prije dva tjedna, gotovo pa na istome mjestu, u sudaru dva automobila poginuo je čovjek.

Inače, ovu dionicu koja povezuje Zagorje i Zagreb nazivaju magistralom smrti. Dugačke i ravne dionice ceste daju vozačima lažnu hrabrost pa nerijetko stisnu gas. Svako malo se dogodi neka nesreća. Tako je mještanima Jakovlja još u sjećanju 2007. godina, kad su na mjestu poginule tri sestre koje su išle u posjet četvrtoj sestri u Krapinske Toplice. Vozač automobila u kojemu su bile prešao je u suprotni trak i frontalno se sudario s automobilom iz suprotnog smjera.

– Iz godine u godinu svjedočimo užasima na ovoj dionici i ne možemo vjerovati da se baš ništa ne može poduzeti da se to spriječi – govore mještani.

Inače, prometnica je nedavno ponovno asfaltirana i popravljena je signalizacija, ali nesreće se ne smanjuju.

Na magistrali smrti bila je i jedna od najtežih prometnih nesreća u Hrvatskoj. Maglovitog jutra 22. rujna 1989. godine vlak je pri brzini od 80 km/h udario u stražnju desnu stranu autobusa. Poginulo je 14 učenika četvrtog razreda iz obližnje Marije Gorice.

Pružni prijelaz bio je označen samo Andrijinim križem, znakom ‘stop’ i znakom ‘zabrana prometa vozilima koja premašuju osovinsko opterećenje veće od 5 tona’. Vozač autobusa je zaustavio vozilo na znak ‘stop’. Nakon što se uz pomoć nastavnika uvjerio da je pruga sigurna za prijelaz, krenuo je dalje.

Umirovljena medicinska sestra iz Zaprešića prisjetila se svojedobno za 24sata tog tragičnog događaja.

Krikovi užasa

– Bilo je nešto prije 9 sati. Glavna sestra obavijestila nas je o nesreći. Zavladao je tajac. Onda smo svi pohrlili prema kolima i uputili se na mjesto nesreće. Cijelim putem nismo progovorili ni riječi. Stigli smo za četiri minute. Magla je bila svuda i sve je bilo mokro. Dječji plač i vapaji. Užasna noćna mora. Pogledom samo tražiš koje dijete daje znakove života – rekla je tad.

Većinu stradale djece i njihove roditelje dobro je poznavala jer su bili njeni pacijenti.

– Bilo je toliko boli tamo. Preživjela djeca su bila izvan sebe. Krikovi su bili nestvarni – rekla je dodajući kako roditelji nikad nisu okrivili vozača autobusa za nesreću.

A iako većina roditelja vozača nije krivila za nesreću te je poduzeo sve potrebne mjere pri vožnji autobusa, protiv njega je pokrenut sudski postupak – proglašen je krivim i osuđen na simbolične dvije godine zatvora.

– On je odmah nakon tog događaja bio slomljena osoba – rekao je svojedobno vozačev odvjetnik Veljko Miljević.

Gotovo cijelo desetljeće nakon nesreće u OŠ “Ante Kovačić” nije bilo izleta – i roditelji i učitelji bili su u strahu da se takva nesreća ne ponovi.

Source link

Vaša iskustva i mišljenje ...