‘Tužan je ovo blagdan, takva je i naša Banija. I među mrtvima se vidi da su nas zaboravili’

Tužan je ovo blagdan, a takva je i ova naša Banija. Nažalost, na ovom groblju znam više poznatih koji su pod zemljom nego što ih mogu sresti u šetnji gradom, rekla je Blanka Stepčić (63). U ruci stišće crveni lampion. Suze joj oči. Došla je iz Zagreba na glinsko groblje sa suprugom Borisom zapaliti svijeću prijatelju koji je nedavno umro.

– Toliko sam plakao za ovim čovjekom. Jednostavno, ne mogu vjerovati da ga više nema – rekao je Boris. Teško mu pada svaki dolazak u Glinu. Stisne mu se srce, kaže.

– Svi su otišli, iselili se, nemaš više koga sresti, nemaš više s kim popiti kavu kad dođeš. Nakon potresa je još gore – s tugom će Boris. Supruga mu je rodom iz Gline, a tu imaju i kuću. Oštećena je u potresu. Bračni par na Baniju sad dolazi svaka dva tjedna. Da ima više života, kažu, možda bi i češće. Ali teško da će im se želja ostvariti.

Osjećam tugu, ali i mir

Nekoliko grobova dalje pokopan im je i drugi prijatelj, nad čijim će grobom ostaviti lampion i možda pokušati potražiti barem sitnu utjehu u srcu. Na sam blagdan Svih svetih tek će ih se u mislima sjetiti jer obilaze posljednja počivališta najmilijih u Zagrebu.

Nejaka dva stupnja Celzija grizu za obraze i ruke, ali stanovništvo razrušene Banije strpljivo uređuje grobove. Gotovo da nema grobnice na kojoj već ne gori lampion, a krizanteme i drugo cvijeće svježe su postavljeni. Brojni cvjetni aranžmani složeni su u plastične kutije u obliku srca ili pak piramide kako bi izdržali hladnoću i kišu te dugo činili grobove dostojanstvenima.

Magla djeluje zastrašujuće

Mlada žena gleda u pletenu košaru punu crvenkastog cvijeća koju je upravo odložila. Pomiče je čas lijevo, čas desno po grobnici. Traži joj idealan položaj. Za majku je, kaže. Preminula je prije dvije godine. Od tada za Anu (39), priznaje, sve ide nizbrdo.

– Ovo su mi nekako najtužniji, ali i najmirniji trenuci. Volim doći nekoliko dana prije samih Sisveta dok još nema gužve da mogu u miru meditirati ovdje. Naravno, dođem i na Sisvete, a grob je tad već spreman. Sve je na njemu, i cvijeće i svijeće. Tad se samo pomolim i u mislima pozdravim s majkom do ponovnog susreta – kaže Ana.

Odlazimo s glinskoga groblja prema Petrinji. Magla kao da je još gušća. Prolazeći Glinom kao da prolazimo kroz grad duhova. Magla još pojačava taj osjećaj. Nema ni jednog auta koji bi nam išao ususret, nema ni ljudi na cesti. U Petrinji – slično. Tu i tamo vide se kranovi dizalica, a jedino koga srećemo na ulici su radnici koji i danas raščišćavaju ruševine.

Groblje u Petrinji na blagoj je uzbrdici. Posjetitelja nema puno. Ali i tu su grobovi već prekrasno uređeni. Aranžmani skromni, ali sve je uredno, očišćeno, prebrisano, sjajno, prepuno srca, lampiona u obliku anđela…

Dubravka Bednuš Radoš (58) mete lišće na suprugovu grobu.

– Umro je mlad – kaže. Imao je tek 55 godina, a nema ga već 16 godina. Dubravka mu stalno dolazi. Ovih dana pogotovo.

– Dala sam mu izraditi cvjetni aranžman po narudžbi. Svake godine smislim nešto novo. Ovoga puta sam naručila ljiljane i ruže. Za to sam izdvojila 300 kuna – rekla je Dubravka. Dodala je da voli i krizanteme, ali da u Petrinji nema onih velikih koje joj se najviše sviđaju. Kaže i da joj je ove godine Dan Svih svetih drugačiji, tužniji od ostalih. Kuća joj je oštećena u potresu od kojeg se još nije oporavila. Ipak, ima narančastu naljepnicu pa je još u njoj.

Puno oštećenih grobova

Dragica Miholjević (75) došla je sa sinom očistiti grob supruga Miroslava. I oni su već postavili lampione i cvijeće. Na sredini je takozvano jesensko cvijeće, kako nam je objasnila Dragica, a sprijeda su bile krizanteme. Dragica dok razgovaramo pomno glanca nadgrobnu ploču suprugova groba. Njezin se sin žali na otužnost grada.

– Evo, sad kad smo prolazili kroz njega da dođemo do ovdje, shvatiš da nema nigdje nikoga, da je sve prazno, razrušeno, nikakvo. Baš je grozno – kaže sin. Dragica tek sliježe ramenima. Objašnjava nam kako je grob oštećen u ratu, ali sad tijekom potresa nije.

– Nasreću, jer ima ih puno koji su oštećeni u potresu – kaže žena. Iza sebe ostavljamo spokoj kakav se može naći samo na groblju. Na izlazu razgledavamo ponudu cvijeća. Najskuplji aranžman s krizantemama je 150 kuna. Svi ostali su po 70, a najviše se prodaju oni po 30 i 40 kuna.

– Cijene su barem duplo jeftinije nego u Zagrebu. Jedino što slabo ima krizantema jer ih je teško uzgojiti. Ne opravdavaju uloženi novac ni trud oko toga. Moramo ih prejeftino prodavati, a toliko smo se mučili. Općenito, ove godine je jako loša situacija s cvijećem. Zbog korone je pola tih cvjećarskih obrta propalo, uvoz je poskupio, sve u svemu – ništa mi se tu ne sviđa – kaže vlasnik štanda s cvijećem kraj groblja koji je htio ostati anoniman. Prodavačica koja je s njim je dodala: “Dobro se prodaje, to je najvažnije. Do sutra, eventualno prekosutra, ničega od ovoga neće biti”.

Source link

Vaša iskustva i mišljenje ...