To je postala njena životna misija.

Da bi njena istraživanja dobila znanstvenu formu, Leakey je 1962. skupio novac i poslao ju u Sveučilište u Cambridgeu da bi doktorirala, iako nije imala fakultetsku diplomu.

Foto: Institut Jane Godall/Pixsell

Jane je još kao 10-godišnja djevojčica znala da želi otići u Afriku i tu istraživati majmune, kad je napunila 26 godina ostvarila je san

Naime, bila je osma osoba na tom Sveučilištu kojoj je dopušteno studirati za doktorat na Cambridgeu bez prethodnog stjecanja prvostupničke diplome. Pohađala je Newham College u Cambridgeu, gdje je 1964. stekla diplomu prvostupnika prirodnih znanosti . Kasnije te godine upisala se na novoosnovani Darwin College u Cambridgeu kako bi stekla doktorat filozofije iz etologije. Njezina je disertacija završena 1966. pod mentorstvom Roberta Hindea o ponašanju slobodnoživućih čimpanza, u kojoj je detaljno opisala prvih pet godina studija u rezervatu Gombe. 

Foto: Institut Jane Godall/Pixsell

Satima je svakodnevno promatrala međusobnu interakciju majmuna, da bi utvrdila da imaju sličnosti s ljudima: I oni izrađuju alate da bi si olakšali neke situacije i iskazuju emocije

Goodallino istraživanje osporilo je dva dugogodišnja uvjerenja tog vremena: da samo ljudi mogu konstruirati i koristiti alate te da su čimpanze vegetarijanci. Dok je promatrala jednu čimpanzu kako se hrani na termitnjaku, promatrala ga je kako više puta stavlja stabljike trave u termitske rupe, a zatim ih vadi iz rupe prekrivene prilijepljenim termitima, učinkovito “loveći” mrave kojima se hranio.  Čimpanze bi također uzimale grančice s drveća i ljuštile lišće kako bi grančica bila učinkovitija, što predstavlja oblik modifikacije predmeta koji je rudimentarni početak izrade alata. Upravo su se po tome ljudi ranije razlikovali od životinja, pa su ova njena otkrića revolucionarna. 

Foto: Institut Jane Godall/Pixsell

Dugo vremena sa Jane je u Africi bila i njezina majka, koja ju je podržavala u radu

Leakey je komentirajući ih napisao: “Sada moramo redefinirati čovjeka, redefinirati alat ili prihvatiti čimpanze kao ljude!”

Nakon što je otkrila da su čimpanze na tom području ugrožene zbog uništavanja staništa i ilegalne trgovine, Goodall je 1977. godine pokrenula Institut Jane Goodall , organizaciju za očuvanje prirode koja danas ima podružnice diljem svijeta. Njen cilj je bio podsjećati ljude da nismo samo dio prirode, već da ovisimo o njoj, kazala je za časopis Vogue u intervjuu povodom njenog 90. rođendana. Ne samo da ni u toj dobi nije popustila u svojim nastojanjima da nas potiče na to da budemo obazrivi prema prirodi i drugim životinjskim vrstama, nego je putovala svijetom i po 300 dana godišnje, držeći brojna predavanja, posebno među mladima, uvjerena da su oni najveća nada i najveća snaga koja može sačuvati planetu od daljnjeg uništavanja.

Foto: Institut Jane Godall/Pixsell

Jane je desetljećima bila aktivistica, držeći predavanja o potrebi da zaštitimo staništa čumpanzi i počnemo brinuti o zaštiti Zemlje od zagađenja

Njena ogromna energija urednicima Voguea poslužila je kao motiv da je zamole da izdvoji devet savjeta ili životnih poruka – svaki za jedno desetljeće svog života – koje bi htjela prenijeti ljudima, kao vodilje za život u kojem će ostvariti svoje potencijale i ostaviti trag iza sebe. 

Kao jednu od misli vodilja istaknula je uporan i naporan rad. 

– Moja majka je znala govoriti da moraš jako naporno raditi ako želiš nešto postići. Zato iskoristite svaku priliku, jer ako ne odustanete prerano, moguće je da ćete pronaći način da ostvarite namjere. Tu poruku sam uvijek nastojala pronositi svijetom – istaknula je žena koja je punih 60 godina posvetila upornom proučavanju čimpanzi na terenu, istražujući njihove društvene i obiteljske interakcije da bismo ih bolje razumjeli. Jedino napornim radom mogla je postići to da ju divlje životinje s kojima je provodila mjesece u prirodi prepoznaju kad bi dulje vrijeme izbivala i prihvate kao dio svoga čopora. 

– Ne prepirite se s ljudima, pokušajte pronaći zajednički jezik zaobilaznim putem – savjetovala je dalje Godall. 

– Ako razgovarate s nekim tko se ne slaže s vama, pri čemu mislim i na ljude poput onih koji poriču klimatske promjene i nisu uvažavali ono što govorim, nemojte se s njima prepirati. Pokušajte pronaći nešto što dijelite. Možda oboje volite pse ili knjige. Zatim probajte s pričom o tome doprijeti do njih njihovog srca. Prepiranje nema smisla, jer vas nitko neće čuti glavom – istaknula je mudro. Također, uvijek je smatrala da je za znanstvenika važno da razvja empatiju. 

– Dobar znanstvenik mora imati empatije za svoje ispitanike. Srećom, imala sam divnog učitelja koji me naučio da su znanstvenici koji to zanemaruju uvijek u krivu, kazala je znanstvenica koja je o čimpanzama učila promatrajući njihove zagrljaje, poljupce, tapšanje po leđima, kao i škakljanje, odnosno različite geste iz kojih je nastojala iščitati odnose i privrženost između pojedinaca i grupe životinja. Na kraju je srčano branila uvjerenje da su čimpanze bića koja ne samo da su sposobna za racionalno razmišljanje, već i da ih s ljudima povezuju snažne emocije, poput radosti i tuge. 

Foto: Institut Jane Godall/Pixsell

Jane Godall preminula je u 91. godini, a nedugo prije toga za Vogue je govorila o tome koje je vodilje slijedila u životu

– Budite roditelj koji podržava – još je jedna njena preporuka, na temelju vlastitog iskustva. Naime, 1967. rodila je sina imenom Hugo Eric Louis van Lawick, poznatijeg po nadimku ‘Grub’, iz veze sa fotografom Hugom van Lawickom. Sin je proveo djetinjstvo uz nju u Tanzaniji, pomažući joj u istraživanjima, ali se na kraju odlučio za drugačiji poziv – postao je graditelj brodova. Godall ističe kako je važno podržavati dijete čak i ako mislimo da san koji ga u jednom trenutku vodi neće potrajati dugo, jer ćemo tako pomoći da se dijete osjeća dobro, što je u ranom djetinjstvu i mladosti jako važno da bismo postali snažni ljudi. U tom kontekstu, kazala je kako se ne treba bojati ni promjene mišljenja, pa čak ni okretanja karijere za sto stupnjeva. 

Foto: IMAGO/IMAGOSTOCK&PEOPLE

Jane i plišani majmunčić kojeg joj je otac poklonio dok je još bila djevojčica

– Možda se na pola puta svoje sveučilišne karijere predomislite oko toga što želite raditi i u tome nema ništa loše. Za milog Boga, nikada nemojte nastaviti raditi nešto u za što osjećate da ste pogriješili u izboru – istaknula je Godall za Vogue. 

Bez obzira na to kojim se poslom bavite, uvijek imajte na umu da svatko može imati utjecaj i mijenjati stvari u domeni kojom se bavi. 

Foto: Institut Jane Godall/Pixsell

Jane se najbolje osjećala u društvu majmuna, rekla je mnogo puta

– Svaki dan koji proživimo na ovom planetu ima neki utjecaj. Budimo svjesni toga da možemo birati kakav će taj utjecaj biti, ako, na primjer, razmislite o tome što kupujete, kakvu odjeću nosite, kako komunicirate s ljudima i životinjama i slično – istaknula je Godall, dodavši kako čovjek mora nastojati uvijek biti vjeran sebi. 

Foto: Institut Jane Godall/Pixsell

U svim kampovima gdje je provodila istraživanja uvijek je imala neformalan pristup prema asistentima i pažljivo slušala njihova mišljenja

– Nikad se nisam smatrala velikim vođom, nije stvar u želji za vođenjem, već u tome da vas ljudi žele slijediti. Ako ste iskreni, kad ljudi shvate da ozbiljno promišljate svaku svoju izgovorenu riječ, kad se uvjere da se ponašaš u skladu s tim, tada možete biti uvjereni da ćete ostaviti traga u njihovom načinu razmišljanja i mijenjati način na koji se ponašaju – pojasnila je.

Zanimljivo je kako je jedna od njenih misli vodilja bila i ona da se sve u životu događa s razlogom. Naime, još dok je bila djevojčica, otac joj je poklonio plišanu igračku, čimpanzu po imenu Jubilee, umjesto plišanog medvjedića kojeg je izgubila. Goodall je rekla da je njezina ljubav prema toj igrački potaknula njezinu ranu ljubav prema životinjama. 

– Prijateljice moje majke bile su užasnute ovom igračkom, misleći da će mi izazivati noćne more, no ja sam ju obožavala i još uvijek je u mom ormaru u Londonu – kazala je tada. Ta igračka i priča o Tarzanu na koju je naišla kasnije odredili su njen životni put. Na njemu se nikada nije prepuštala sudbini, niti dopustila da se osjeća bespomoćno, jer nikad nije tako, vjerovala je.

Stvar je u  poduzimanju akcije; djelovanju. Naravno, dok putujem, susrećem toliko drugih nevjerojatnih ljudi koji rade, rade, rade i bore se za svoje ideje. Iz toga zapravo dobivam puno energije koja i mene tjera naprijed – ispričala je Godall povodom svog 90. rođendana. A koliku je energiju imala i koliko planova koje je željela ostvariti najbolje svjedoči činjenica da je preminula tijekom turneje s brojnim predavanjima zakazanima diljem SAD-a, u sklopu kojih se bavila aktivizmom – poticanjem ljudi da postanu aktivniji u zaštiti okoliša i životinja, odnosno da smanje svoj negativan utjecaj na  Zemlju. 

Jane Godall primila je brojne nagrade za života, autorica je ili koautorica čak 26 knjiga za odrasle i djecu, a njena istraživanja i njen život poslužili su kao motiv za više od 40 filmova, uglavnom dokumentarne prirode.