Poznata magistra biologije Tatjana Kniewald preminula je 80. godini života. Povrdio je to za Večernji list njezin suprug Alfred, koji se i na Facebooku oprostio od supruge.

Supružnici Kniewald bili su pioniri na području reprodukcijske biologije, a zahvaljujući njihovom radu na svijet je 1982. godine u Njemačkoj došao Oliver, prva beba iz epruvete. 

– Nakon tisućite bebe prestali smo ih brojiti! Mnogim ljudima, pa i najtežim invalidima, pomogli smo da postanu očevi, a s nekim smo ljudima i danas u kontaktu. Sve bebe koje su začete biomedicinski zovemo svojom djecom i imamo ih po cijelom svijetu, na svim kontinentima – pričali su supružnici Kniewald u razgovoru za 24sata prije osam godina.

Tijekom desetljeća rada na području izvantjelesne oplodnje, supružnici Kniewald pomogli su i mnogim liječnicima i biolozima po cijelom svijetu da usavrše metode rada te su osnovali cijeli niz laboratorija.

– Studirali smo na zagrebačkom PMF-u i u to vrijeme smo silno željeli ići u Brazil spašavati kišne prašume. Ubrzo smo shvatili da iz Hrvatske nećemo uspjeti doći do Brazila, pa smo studij nastavili u Beču, a zatim u Njemačkoj u Erlangenu. Planirali smo da nam posao ondje bude odskočna daska za Brazil. U međuvremenu sam i rodila, pa smo sina nazvali Adrian Ramiro kako bi mu se bilo lakše snaći u Brazilu kad stignemo do tamo – prisjetila se Tatjana u razgovoru za 24sata prije pet godina. 

Njezin suprug Alfred tada je pronašao oglas u novinama da ženska univerzitetska klinika traži asistenticu citologije.  Odnio je njezine papire, a nakon razgovora sa šefom klinike dobila je posao. Počela je raditi 1. svibnja 1979. godine.

– Sin mi je tada imao dvije godine. Direktor klinike je rekao da planira krenuti sa IVF-om. Bila sam oduševljena. Razmišljala sam  kako bi to bilo divno radom svojih ruku pripomoći da još netko doživi blaženstvo majčinstva – prisjetila se. Suprug je radio na Institutu za humanu genetiku i antropologiju Erlangen – Nürnberg gdje razvija i etablira „in-situ“ metodu za brzi rast i sigurniju analizu plodovih voda. Paralelno surađuje s univerzitetskom ženskom klinikom na području muškog steriliteta.

– Rad sa stanicama sam učila od veterinara, radila sam na miševima. U siječnju 1981. godine smo objavili u stručnom časopisu da Erlingen ima prvu IVF trudnoću. Opsjedali su nas novinari, nismo mogli van iz kuće, to je bila jako velika stvar. I tako je krenulo. Ljudi su počeli dolaziti i interesirati se, kod nas su učili biolozi i ginekolozi iz cijelog svijeta, a zatim smo im pomagali u njihovim zemljama otvarati klinike i laboratorije – prisjetili su se. Kažu kako nikad neće zaboraviti prvu bebu koja se rodila zahvaljujući njihovom radu.

– Danas je to odrasli muškarac, zove se Oliver. Njegova je majka bila iz okolice Erlingena. Imali smo divan kontakt sa njegovim roditeljima. Često smo išli u zajedničke šetnje, on, njegova majka, ja i moj sin. Na žalost, on je prekinuo sve kontakte kad se prvi put zaljubio – kratko je ispričala tada Tatjana dodajući da su s mnogim parovima i njihovom djecom ostali u kontaktu, a da su neka od njihove IVF djece i sama postala roditeljima pa se sad osjećaju kao djed i baka u tim odnosima.